talisman

Talisman – simbol zaštite i sreće

Štampa

Reč talisman potiče od italijanse reči talismana iz 17. veka, koja seže do arapskog "ar ... ... ilazma", što znači "magična slika". Korenje tog arapskog izraza potiče iz grčke reči telesma (telesma) i znači „porez, posvećeni predmet“ ili vizantijski „magični predmet“. U današnje vreme talisman opisuje predment koji donosi sreću, zdravlje, porodičnu harmoniju, ljubav i novac, a čuva od zla, neimaštine i bolesti.

U samom biću magije, pa tako i u biću svih amuleta i talismana jeste to da se primenjuju na svim mogućim poljima čovekovog života. Počevši od ljudskih osnovnih elemenata - rađanja i umiranja, siromaštva i bogatstva, zdravlja i bolesti, života udvoje i usamljenosti, pa sve do različitih najsitnijih detalja neke konkretne situacije, kao što je obaranje povišene temperature, zaštita od ujeda zmije ili škorpiona, pronalaska kakvog izgubljenog predmeta, polaganja predstojeceg ispita na fakultetu, sigurnog putovanja i upravljanja automobilom, uspešnog početka ili završetka izgradnje kuće; uspešnog ishoda nekog poslovnog projekta i dogovora – svuda se mogu primjenjivati amuleti i talismani kako bi doneli sreću ili oterali nesreću.

Zato vam predstavljamo izbor amuleta i talismana iz različitih kulturnih krugova i epoha. Objasnićemo vam njihovo značenje i delovanje, onoliko koliko se danas o njima zna, jer neke stare talismane i amulete možemo danas izvanredno dobro opisati i objasniti, kao što je to slučaj sa egipatskim skarabejem, dok o nekim drugima znamo vrlo malo.

Svi amuleti koje vam predstavljamo imaju dugu tradiciju i najčešće ih danas možete kupiti u zlatarskim radnjama kao razne priveske za lančiće i narukvice ili u obliku minđuša i broševa.

ABRAXAS – Teškoće se prevazilaze

Kako deluje: Abraksas ima široku primenu u svim oblastima života. On pomaže u rešavanju svih mogućih problema i u prevazilaženju teškoća koje potiču iz bilo koje poznate oblasti.

Njegova istorija: Abraksas je magična reč koja se povezuje sa početnim slovom hebrejskog imena Božijeg. U helenističkim magijskim tekstovima upotrebljavan je kao magijska formula. Magijska vrijednost mu je izuzetna jer sedam slova ove reči u svom zbiru daju broj dana u godini: 365 se sastoji od: A=1, B=2, R=100, A=1, X=60, A=1 i S=200. Sedam slova ove reci odnose se i na sedam planeta ili na sedam stepena razvitka u životu čoveka.

Ovu su čarobnu reč u magijske svrhe koristili naročito gnostici. Gnosis (spoznaja Boga) označava hebrejski pravac u nauci nastao u kasnoj antici, po kojem čovek može spoznati Boga posmatrajući sebe iznutra. Pomoćno sredstvo za to bilo je intelektualno poniranje u mistično značenje brojeva, pisanih znakova, geometrijskih oblika i magijskih šifri i formula. U Srednjem veku su posebno alhemičari, koji su se pozivali na Gnosis, beskrajno doprineli širenju gnostičkog učenja i popularnosti reči “abraxas”.

Abraxas, Svemogući, Pobednik vremena, često je prikazivan figurom koja je imala petlovu glavu, čovekovo telo i noge u obliku dve zmije. Bog sa petlovom glavom istovremeno je stvorenje svetlosti i simbol spoznaje. U rukama on drži bič i štit, što sa jedne strane simbolizuje njegovu moć, a s druge strane tera zle duhove.

AGRIPIN PENTAGRAM – Unutrašnji mir

Kako deluje: Ovaj simbol predstavlja snažnu zaštitu protiv svih neprijateljskih i negativnih sila. On pomaže čoveku da sam otkrije vlastitu vrednost, da nađe unutrašnji mir, sreću i zadovoljstvo.

Njegova istorija: Jednu varijantu pentagrama stvorio je Hajnrih Kornelije Agripa od Neteshajma. Zajedno sa Paracelzusom on se ubraja u najpoznatije srednjovekovne alhemičare.

Agripin pentagram predstavlja golog muškarca čijih je pet "ugaonih tačaka" - glava, ruke i noge - postavljeno na ugaone tačke pentagrama. Ostalo je nerazjašnjeno šta tako razapeti covek zapravo predstavlja - je li to obgrlio svet ili prikazuje svetoga Pavla okovanog u lanac ljubavi i mudrosti Božije. U svakom slučaju, pentagram slikovito predstavlja povezanost čoveka i mikrokosmosa čovekovog sveta koji je, po učenju hermetičara, refleksija i odraz makrokosmosa, odnosno čitavog univerzuma. Jer spoznati čovekov mikrokosmos znači istovremenu spoznaju i makrokosmosa i tajni postojanja.

AION – Vreme leči rane

Kako deluje: Ovaj simbol predstavlja sve što se može učiniti s vremenom. Pomaže čoveku da ponovo sagleda prošlost, pa da uz njenu pomoć savlada postojeće teškoće. On podseća čoveka na strpljenje i pomaže da se lakše podnesu gubici, kao što poklanja mudrost pomoću koje se može izaći iz teškog perioda. Od njega potiče izreka: Vreme leči sve rane!

Njegova istorija: Rimljani su, pored Mitre, boga nepobedivog Sunca (Sol Invictus), preuzeli još dva sunčeva božanstva iz staroiranske religije. Jedan od njih je Aion kojega su nazvali Sol Aeternus (Večno Sunce). On je, kao i planeta Saturn s kojom se često izjednačava, bog i čuvar vremena i večnosti istovremeno. I danas se još upotrebljava, naročito u poeziji, reč eon za označavanje beskrajnog vremena ili večnosti. A pošto sledi i tok zvezda, Aion je takođe i gospodar sazvežđa i horoskopa.

Aion se najčešće prikazuje u obliku golog krilatog mladića. Takav prikaz daje mu istovremeno i značenje boga i gospodara vetrova na šza podseća i latinska reč aer (vetar, dah, zrak).

ANKH - Čuvar energije

Kako deluje: Ankh je talisman koji onome ko ga nosi poklanja energiju i snagu, čuva ga od bolesti i rasteruje umor.

Njegova istorija: Egipatski hijeroglif ankh (cesto napisan i kao anch) znači "život", "ja sam" ili "ja sam živ". Ovaj simbol je poznat još pod imenima "koptski krst", "uhati krst" ili "omčasti krst" a latinski naziv mu je Crux Ansata. Sličnost ovoga egipatskog znaka sa hrišćanskim krstom može se pripisati tome da je ovaj egipatski znak bio vrlo popularan i raširen sve do Irske. Osim toga, taj su znak preuzeli egipatski hrišćani - Kopti - kao simbol životne snage koja hrišćanima daje Hristov krst, pa se zato ankh u novije vreme gotovo isključivo naziva „Koptski krst“.

Izvorno značenje ovog znaka može biti magijski čvor. Povezan sa mitologijom on je dobio tačne osobine: on ne simbolizuje samo život nego i večni život, besmrtnost koja je naravno samo jedan atribut Boga. Gotovo da nema slike ili crteža nekog egipatskog božanstva da uz njega nije i ankh.

Dalje znacenje ankha je simbolično predstavljanje životnih elemenata vazduha i vode: na nekim predstavama bog kralju daje ankh kao simbol vlasnika života. U nekim kultovima u obredu čišćenja pije se posvećena voda triput prenesena preko ankha koji se drži u visini usta čoveka zbog kojega se vrši obred čišćenja.

Oslanjajuci se na legendu da je ankh zamočen u krv boginje Izis, njemu se pripisuje i moć mirenja muškog i ženskog principa, sjedinjavanje vertikale i ovala. Zato se upotrebljava u nekim istočnjackim obredima teranja zlih duhova i molitvi za plodnost žena nerotkinja.

AUM(OM) - Spoznaja suštine

Kako deluje: Ovaj simbol deluje na sva polja života. Smisao i delovanje Oma jeste njegova mogućnost izmene i promene u životu, prebrodavanje teškoća, shvatanje unutrašnjeg i spoljašnjeg, onog što se ne da opisati niti izgovoriti.

Njegova istorija: Istorija ovog simbola je vrlo zanimljiva: čoveku je urođeno da stalno pokušava spoznati sve ono neimenovano koje je izvor svega što je van mogućnosti čovekove spoznaje. Čovek se neprestano trudi da reši zagonetku života i postojanja, da svemu neimenovanom nađe ime.

Slog OM potiče iz ubeđenja da Božije biće stalno izmiče, ali ako se taj slog izgovori u pravom trenutku, na pravom mestu i na pravi način, onda se tom čoveku može desiti Božija milost spoznaje i on može tada iskusiti veličanstvenost sjedinjenja sa Apsolutnim. Zato se u hinduizmu i budizmu taj slog često izgovara prilikom meditacije. U lamaizmu se često nailazi na formulu "Om mani podme hum". Ta se rečenica sada prečesto koristi u raznim azijskim, a odnedavno i holivudskim filmovima kao molitva budističkih sveštenika. Činjenica je da budistički sveštenici svojim manastirima često na ovaj način pokušavaju doći bliže biću Božijem.

Na Zapadu se slog OM cesto pise kao AUM, pri čemu se ovim slovima pridaje različito značenje i tumačenje, a sve se svodi na magično značenje broja tri. Prvo značenje se odnosi na tri stanja čovekova - budno stanje (A), sanjanje (U) i duboki san (M), drugo se značenje odnosi na tri čovekove sposobnosti - delovanje, saznavanje i htenje, a treće na tri perioda dana - jutro, podne i veče.